Predgovor bodypaintingu...

WEN
Sokolićeva erotsko – mehanička imaginacija i korijeni Body Painting – slikarstva / crteža Kao što je poznato ( naravno, više Kinezima no Hrvatima ) kineska riječ WEN znači skup obilježja, obično u značenju pisma… No, kako tumači Gernet, a citira Derrida, a ovoga ja ( pošto je to s kineskim shvaćanjem “pisma”, “crteža” odnosno, puno bolje, WEN-a jedno od meni najomiljenijih područja ispitivanja ): Ona ulazi u pore kamenja i drveća, u zviježđa, predstavljena crtovljem koje povezuje zvijezde, u tragove ptičjih nogu i četveronožaca na tlu … Štoviše, kineska tradicija drži da je upravo zamjećivanje ovih tragova sugeriralo izum pisma! … WEN ulazi u tetoviranje ili na primjer u crteže koji ukrašavaju oklop kornjače; stoga je – pošto “očevidno” ima WEN na leđima! – to mudra i sveta životinja, obdarena čudesnim moćima i znanjima, osposobljena za prori- canje sudbine ( te je, prirodno, zatičemo i na važnim mjestima Yi Chinga ). Eto, iz tih prirodnih i povijesnih dubina izranjaju i TATTOO i BODY PAINTING. To slikarstvo je usko povezano i sa Body Art –om, kao jedan od mogućih izražajnih oblika, a pripada među najstarije oblike umjetnosti.
Od 60-ih godina nadalje uspostavljena je upravo fascinantna korespondencija između pradavnog, arhaičnog svijeta tetoviranih ljudi, šamana i ratnika obojenih zastrašujućim bojama, probijenih usana, s raznovrsnim egzotičnim nakitom, barbarske umjetnosti koja se “dotiče” očima, gleda – dodiruje izbliza, i ultrasuvremenog, čak futuristički ili pak antiutopijski, posthumanistički “nabrijanog” svijeta Heavy Metal – a, Cyberpunka, kibernetičke umjetnosti, robotike, bionike, “Neta”, rizoma ( vriježa ), “žudnih strojeva”, nomadskog “ratnog stroja”, “tijela bez organa”, svih tih deleuze – guattarijevskih izuma, praćenih supkulturnim procvatom “urbanih Indijanaca”, tetovaže, piercinga, napokon – Body Arta, s performansima i Body Painting akcijama u živo. To je upravo taj drevno – novi univerzum u kojemu kao crtač odnosno slikar živi i djeluje Mario Sokolić – veoma aktivan ne jedino u matičnom Varaždinu već i diljem naše zemlje. Za njegove slikarske performanse pri kojima veoma koncentrirano I minuciozno satima oslikava žensko tijelo dok se isto ne “rastvori” u nešto nalik fantazmagoričnom “erotskom stroju” razotkrivene i dinamizirane nutarnje anatomije, skeletal, imaginarnih organa, u grafički veoma snažno razvijenoj igri šupljina i punoće, vanjskog i nutarnjeg, “haptičke”, opipljive iluzije i prirodne puti – čuo sam i ranije, no prvome takvome performansu prisustvovao sam 2006. godine u poznatoj splitskoj Art Galeriji “Ghetto” – na skupnoj izložbi / happeningu posvećenoj ljetos preminulom postkonceptualnom umjetniku Željku Jermanu – koju je organizirala voditeljica Sonja Barač Rudynski, na čiji poziv sam – zajedno s riječkim performerima Stojnićem i Kovačićekom ( RI Performance Syndicate, povezan sa scenom razvijenom u posljednjih desetak godina u Klubu Palach odnosno u Multimedijalnom centru d.o.o. Rijeka u prostoru tog kultnog riječkog “rokerskog” kluba ). Plastička izražajnost, dorađenost i kakvoća Sokolićevih Body Painting ostvaraja neosporna je, te nadopunjuje njegov razgranati aktivizam – od područja stripa do filma. A polivalentni, alternativni i multimedijalno djelatni umjetnički prostori poput spomenutih, MMC Palacha ( Galerije O.K. ) u Rijeci i Akademije / Galerije “Ghetto” u srcu splitskoga Geta idealna su mjesta za punu prezentaciju Sokolićevih umijeća.
Branko Cerovac
2007